by vladimirgreblaher

Dobro jutro…evo da obavim jutarnju toaletu, mislim, treba krenuti, ali ne pre…citam komunikaciju od danas, ne izlazenje na izbore, svesna odluka da se ne glasa i da se ne ucestvuje u „politickom“ zivotu, izbegavanje informacija. Uvek se malo iznerviram jer…svako ucesce u bilo kom poslu koji ima veze sa ljudima jeste politika, jeste ucesce u javnom zivotu, sto i sama rec kaze. Politika je nacin na koji cemo se obracati jedni drugima, nacin na koji cemo raditi sta god da radimo, uticaj koji vrsimo na okolinu gde god da se nalazimo, sve je to politika. Kako onda bilo ko moze da se ogradi i kaze „ja ne ucestvujem, mene to ne zanima“? U koliko sami ne budemo organizovali drustvo u kome zivimo, bicemo u haosu, bicemo u ovome u cemu smo sada jer niko „ne zeli da ucestvuje“.Ne postoji nacin da se ne ucestvuje, postoji mogucnost da se pravimo blesavi i da ne primecujemo slona u sobi u kojoj se od njega ne sedi, nego stoji. Svesni napor svakog pojedinca da da svoj maksimalan pozitivan doprinos, a to znaci od roditelja u vaspitanju dece, vaspitaca, skole, posla, pa i onih cije je zanimanje upravljanje necime ili nekime, jedino je sto moze da uvede barem malo organizovanog reda i pravila u medjusobnim odnosima i omoguci nam svima da zivimo u drustvu koje ocekujemo da nam neko drugi napravi. Nema drugih. Kao i za sve ostalo, prepusteni smo sebi i onome sto znamo i umemo. Zato je vazno da ucestvujemo u sopstvenom zivotu. To istovremeno znaci i u drustvenom zivotu, sto je konacno – politika.